O Šarengradu

Pitoma oaza na obali
Dunava

Ukratko o povijesti Šarengrada

Najstariji poznati naziv naselja – Athya potječe od ugarskog palatina Athyae. Palatin je oko 1064. godine sagradio samostan i crkvu sv. Duha koju je ponajprije  daoTemplarima, a kasnije je pripala Benediktincima. Samostan su najvjerojatnije srušili Tatari oko 1240 godine.

Već sam spomen naroda koji su prvi nastanjivali Srijem – Tračani, Iliri, Kelti i Rimljani ukazuje na dugu povijest  Šarengradskog kraja. Tijekom povijesti okosnicu naselja sačinjavali su jedan od najranije izgrađenih samostana i manja, ali vrlo ugledna obrambena utvrda na obali Dunava. Najstariji poznati naziv naselja – Athya potječe od ugarskog palatina Athyae. Palatin je oko 1064. godine sagradio samostan i crkvu sv. Duha koju je ponajprije  dao Templarima, a kasnije je pripala Benediktincima. Samostan su najvjerojatnije srušili Tatari oko 1240 godine. Početkom 15. st. novi gospodar Athyae ban Mačvanski Ivan Morovićki obnovio je samostan u gotičkom stilu. U samostan su se doselili Franjevci iz Bosne oko 1420. godine, a na raspolaganje su od bana dobili vinograde. Athya je od 1526. do 1690. godine bila pod turskom vlasti. Nakon protjerivanja Turaka započinje obnova naselja, samostana i crkve. Nova crkva spominje se 1726. godine kao „sv. Petri Šarengradini", to je ujedno i jedno od prvih spominjanja imena Šarengrad. Ban Ivan Morovićki utvrdio je Athyu tvrđavom na strmoj padini Fruške Gore na desnoj obali Dunava oko 1390. godine. Za vrijeme turske vladavine jedino je tvrđava bila pošteđena jer im je bila potrebna za osiguranje vlasti nad naseljem.  U vrijeme  kada je izgrađena utvrda je bila dvostruko veća nego danas,  ali ju je podrovao Dunav koji pod njom teče i veliki se dio urušio. Danas je utvrda poznata kao Stari grad.